o knjizi

akustika prostorija

zvučnici

pojačala

spojni kabeli

mjerenja

pitanja i odgovori

Links

Site Map

DIY čujno bolji zvučnički kabeli

DIY čujno bolji mrežni kabel

DIY čujno bolji interkonekt kabel

Linkovi o kabelima

Čistoća mreže 220V

| Home Hr | Site Map Hr | English | Contact Us |

INTERKONEKT KABELI AUDIO UREĐAJA

Kako napraviti čujno bolji interkonekt kabel ?

Uvod

Među svim vrstama audio kablova koja postoje na tržištu, možemo zapaziti kako je najveći broj zvučničkih kablova, a nešto manji je broj tzv. interkonekta. Interkonekt kablovi su kablovi kojima se provode signali reda veličine od 0 - 2V, a karakteristično je da pri tom teku vrlo male struje. Naravno, neka predpojačala, kao npr. Cyclope Audio bez problema mogu dati na izlaz i do 28V, ali to su vanserijski modeli.

Pozabaviti ćemo se malo interkonektima, jer se primjećuje kako na našem tržištu vlada veliko, možemo slobodno reći, nerazumijevanje osnovnih funkcija interkonekta. U principu svaki vodič može se iskoristiti za povezivanje npr. CD reproduktora i predpojačala te predpojačala i izlaznog pojačala snage. Međutim, "svaki vodič" neće tu zadaću obaviti na isti način. Pri obavljanju zadaće - električnog povezivanja dva audio uređaja, vodiči će djelovati na signal koji se prijenosi. Signal koji se prijenosi - audio signal, možemo analizirati strujama i naponima po Kirchoffovim zakonima ili ih možemo promatrati kao električna polja Maxwellovim jednadžbama. Pri provedenoj analizi moramo doći do istih rezultata, ali do rezultata u praksi se brže dolazi Kirchoffovim zakonima, a bolji fizikalni uvid u fizikalne pojave pruža Maxwellova teorija. U ovom kratkom članku, namijenjenom u prvom redu, samograditeljima i audiofilima, nećemo koristiti složenu matematičku analizu, ali skrenit ćemo pozornost čitatelja na najelementarnije elektrotehničke pojave.

Svaki spojni kabel možemo promatrati kao električni krug i u nadomjesnoj shemi pojavit će se elementi kao u svakom strujnom krugu. To su otpor, induktivitet i kapacitet. Međutim, potrebno je promotriti i izlazno/ulazne impedancije sklopova i uređaja koje spojni kabel povezuje. Promatramo li zvučnički spojni kabel sa zadaćom povezivanja pojačala snage i zvučničkog sustava, primjetit ćemo velike razlike u odnosu na zadaće interkonekta koji povezuje pretpojačalo i pojačalo snage, ili npr. CD reproduktor s pretpojačalom.

Poznato je iz teorije električnih mreža kako svi kablovi mogu u sustave unijeti šum i smetnje ili mogu djelovati kao filter pa promijeniti frekvencijski odziv sustava. Pored navedenog, kabeli mogu promijeniti amplitudu signala, atenuirati signal ili izazvati osciliranje sustava na koji su priključeni. Uzmemo li u obzir i priključke kablova, situacija koja nastaje može se dodatno pogoršati. Mehanički loši ili oksidirani priključci mogu unijeti nelinearnosti koje su uzrok izobličenja.

Ono što vrijedi za audiofilske zvučničke kablove ili audiofilske mrežne kablove, ni u kom slučaju ne vrijedi za interkonekte. Bez detaljne matematičke analize odmah su lako uočljive razlike između zvučničkih kablova i interkonekta:

a) izlaz pojačala snage ima minimalnu izlaznu impedanciju u cilju realizacije vrlo visokog damping faktora pa impedancija zvučničkog spojnog kabela treba biti minimalne vrijednosti. Važno je razlikovati izlaznu impedanciju pojačala snage i izlaznu impedanciju izlaznog stupnja pojačala snage. Izlazna impedancija pojačala snage najčešće se minimizira negativnom povratnom reakcijom. Međutim, izlaznu impedanciju izlaznog stupnja pojačala snage možemo minimizirati samo konstrukcijskim metodama i izborom elemenata. Izlazna impedancija pojačala jednaka je izlaznoj impedanciji izlaznog stupnja pojačala isključivo ako pojačalo radi u režimu (najčešće A klase) bez negativne povratne reakcije.

b) izlaz pretpojačala ili CD reproduktora ima izlaznu impedanciju reda 100 Ohma do 1000 Ohma pa omski otpor interkonekta uopće nije važan, jer se spaja na ulaz reda 10000 Ohma do 50000 Ohma.

c) kapacitivnost zvučničkog kabela u paraleli je s izlazom pojačala i zvučničkim sustavom, te uslijed vrlo malih ulazno/izlaznih impedancija sustava, efekti šentirajućeg kapaciteta nastaju tek na vrlo visokim frekvencijama, daleko iznad čujnog područja.

d) ulazno/izlazne impedancije pretpojačala i linijskih izvora signala su relativno visoke, pa će na kakvoću reprodukcije izuzetan efekt imati kapacitivnost interkonekta. Dakle, kapacitivnost interkonekta treba biti minimalna.

Iz rezultata ove ad hoc analize lako možemo zaključiti kako će električki zahtjevi kvalitetnog zvučničkog kabela i interkonekta biti potpuno dijametralni. Ukratko, osnovne zahtjeve interkonekta mogli bi sažeti u slijedećem:

Interkonekt kabel ne treba imati minimalnu serijsku impedanciju zbog točke (b). Nadalje, interkonekt kabel zbog točke (d) treba imati izuzetno nisku kapacitivnost. Budući da su signali relativno niskih razina, potrebno je kablove zaštiti od smetnji. Problem je kako konstrukcijski riješiti sve ove zahtijeve?

Ako serijska impedancija nije važna, onda se minimalna kapacitivnost kabela može riješiti najmanjim mogućim presjekom vodiča. Dakle, za srednju nit vrhunskog interkonekta potrebno je koristiti samo jednu nit, najmanjeg mogućeg presjeka, otpornu na agresivne plinove i koroziju. Idealna bi bila zlatna ili srebrna nit presjeka manjeg od 0.1 mm. Za zaštitu od smetnji potrebno je tu nit oklopiti, po mogućnosti srebrenim ili posrebrenim oklopom (tzv. širmom ili ekranom), koji će biti neznatno većeg promjera od srednje niti. Između, srednje niti i oklopa, potrebno je postaviti potpuno osno-simetričnu izolaciju izuzetno kvalitetnog dielektričnog faktora; npr. teflon ili sličan materijal. Ukupan presjek interkonekta, za minimalnu kapacitivnost, treba biti minimalan. Pitanje: da li je moguće takav kabel konstruirati?

Moguće je. Ovo što smo opisali je upravo kabel za sondu osciloskopa koji bez problema ima frekvencijski odziv od 0 Hz do nekoliko 100 MHz (sa zadanim impedancijama). Najveći problem s takvim kabelom je konektor, pa se na mjernim uređajima redovito koristi BNC tip s teflonskom izolacijom. Srednji pin BNC konektora ima izgled vrlo tanke i kratke igle, a to nije slučajno.

Masivni metalni tzv. RCA ili popularni ubitačni chinch konektori koje vidimo na svim mogućim komercijalnim audio uređajima su redovito vrlo loše izvedbe; u prvom redu što se tiće zaštite od korozije. DIN konektori (što će mnoge začuditi) mnogo su bolji što se tiće korozije jer pri svakom uvlačenju i izvlačenju konektora, DIN konektori se sami čiste uslijed kostrukcijskih razloga. Neki od vrlo cijenjenih i kvalitetnih audio uređaja iz toga razloga koriste upravo DIN konektore; npr. NAIM. Tzv. "kvalitetni" metalni, sjajni i pozlaćeni cinch konektori su još gori od jeftinih plastičnih cinch konektora! Pitate se zašto? Ako pažljivo pogledamo konstrukciju kompletno metalnog cinch konektora, primjetit ćemo da on konstrukcijski tvori - kondenzator. Konstrukcija cinch konektora je de facto "metalna cijev u metalnoj cijevi". Kapacitet između srednjeg tzv. "vrućeg" kraja i "oklopa" s obzirom na dimenzije cinch konektora iznosi nekoliko 10 pF, a metalni oklop bitno remeti simetriju elektromagnetskog polja. DIN konstrukcija je zanemarive kapacitivnosti uslijed konstrukcijskih razloga, jer se sastoji od 3 ili 5 iglica na izolatorskoj podlozi. Raspored signala na DIN iglicama minimizira parazitni kapacitet. Sam metalni cinch konektor ima daleko viši kapacitet čak i od kvalitetnog interkonekt kabela kojeg smo upravo opisali. Ove postavke, daju se lako teoretski izračunati i izmjeriti. Dakle, posjedujete li high-end audio kabel s metalno oklopljenim chinch konektorima, jednostavno odvijte oklop i udaljite ga od konektora - zvuk bi se trebao poboljšati.

Međutim, najinteresantnije je da li su ove osobine metalnih chinch konektora stvarno čujne? Napravite vrlo jednostavni eksperiment, na koji me upozorio gosp. Andrej Persin sa slovenske audio internet grupe Copycard. Pri reprodukciji zvuka s kvalitetnim interkonekt audio kabelom s metalnim chinch konektorima - odvijte oklope konektora dok je kabel priključen. Primjetit će te razliku i bez istančanog sluha. Većina ljudi koja je napravila ovaj eksperiment zaključila je da je bolje koristiti interkonekte s odvijenim oklopom. Ako koristite interkonekte s metalnim chinch konektorima odmah napravite ovaj pokus i uvjerit će te se sami u njegovu čujnost i značaj. Ovaj efekt ne može se primjetiti s plastičnim oklopima chinch konektora. Više o tome pogledajte ovdje.

Izrada kabela

Što iz navedenog možemo zaključiti? U svakom slučaju, ako već ne koristite DIN konektore poput NAIM-a, bolje je koristiti chinch konektor s plastičnim oklopom. Dakle, sada imamo gotovo sva saznanja za DIY konstrukciju high-end interkonekta pa ćemo pristupiti izradi.

Prvo ćemo pokušati nabaviti neispravnu sondu osciloskopa kod poznanika ili prijatelja u nekoj firmi ili servisu koja se bavi elektronikom. Vjerujte mi, sonde se ćesto kvare, a ne mogu se lako popraviti. Pored toga elektroničari, iz meni nedokučivih razloga, ćesto čuvaju mnoge pokvarene djelove opreme, pokvarene sonde, pregorene tranzistore itd... Ako ne uspijemo u tome, kupit ćemo u prodavaonici elektroničkog materijala novu sondu koja i nije tako skupa. Cijena joj je mnogostruko manja od skupih tzv. high-end interkonekta. Pored toga potrebna su nam i 4 chinch priključka s plastičnim oklopom, a ti su i mnogostruko jeftiniji od onih s metalnim. Nemojte izabrati, baš one najeftinije. Ako uspijete, potražite pozlaćene chincheve,koji imaju bolju otpornost na koroziju, ali obvezno s nemetalnim oklopom kućišta.

Nakon toga, odrezat ćemo sondu i BNC konektor i u ruci će nam ostati cca. 1m dragocijenog kabela, kojeg ćemo prepoloviti u dva dijela po 0.5 m. Pažljivo ga osmotrite. U sredini je samo jedna nit koja je toliko tanka da se gotovo ne vidi. Odmah do nje je vrlo tanki spužvasti izolator kojeg obuhvaća posrebreni oklop. Sve skupa omotano je tankom ali žilavom i vrlo savitljivom završnom izolacijom. Oprez pri radu. Srednja nit lako puca i teško se lemi.

Pored sonde, nabavit ćemo i 4 chinch konektora s plastičnim oklopom. Izbječi ćemo chinch konektore s metalnim oklopom kućišta, jer lako mogu poništiti sve dobre osobine specijalnog kabela kojeg posjedujemo. Sada kada nam je sve dostupno možemo započeti s izradom kabela

Nakon skidanja izolacije, u potrebnoj dužini, na sva četiri kraja kabela, pomoću pincete i povečala, provući ćemo srednju nit kabela kroz otvor "vručeg" kraja chinch konektora. Još bolje ako to napravite bar dva puta. Nakon toga, koristeći lemilo s temperaturnom regulacijom i kvalitetan tinol pokušajte zalemiti u što kraćem vremenskom intervalu nit za konektor. Uz malo sreće to će vam uspjeti iz prve. Naravno, plastični oklop chinch konektora potrebno je prethodno navuči na kabel. Širm se lemi na to previđeno mjesto, nakon što se prethodno stisne klještima čeljust mase konektora. Za sve izvore zvučnog signala, kao i za povezivanje predpojačala i pojačala snage, bilo bi poželjno, primijeniti ovdje opisani interkonekt kabel.

Evo kako izgleda kabel koji sam izradio na opisani način. Plastičnim obujmicama na nekoliko mjesta sam povezao oba kabela.

Izgled DIY interkonekta napravljenog od kabela za sondu 20 MHz osciloskopa

Za kraj

Finalni test svake audio komponente, pa tako i interkonekt kabela u samogradnji je slušni test. Bez mnogo suvišnih riječi i detalja (koje ćemo prepustiti za to specijaliziranim časopisima) u najkraćim crtama osvrnut ćemo se na subjektivne kakrakteristike ovog interkonekta.

Subjektivni slušni test pokazao je osnovno svojstvo naglašene čistoće ovako napravljenog kabela u usporedbi prema spojnim kablovima koji se standardno isporučuju sa CD reproduktorima. Odmah je bila primjetljiva brzina, autoritet tona, bas ekstenzija, a posebno zrak oko instrumenata. Jedna od potpuno audio-nezainteresiranih učesnica usporedbe kablova izjavila je kako joj se čini da CD (s ovdje opisanim kabelom) svira "više kao gramofon, nego kao CD". Nije bila ni svjesna da je to najveći kompliment CD reproduktoru.

Izrađeni kabel stajao je manje od 45 Kn, a korišten je kabel sonde Philips za 20 MHz osciloskop, čija je oznaka vidljiva na nekoliko mjesta na izolaciji kabela na gornjoj slici.

Tako izrađeni kabel uspoređen je i sa vrlo skupim zvučnim interkonektima. Kabel je povezivao CD reproduktor i pretpojačalo Cyclope Audio, a drugi je povezivao pretpojačalo i pojačalo snage Cyclope Audio. Rezultate usporedbe ne navodim, uvjerite se sami, ali obvezno javite vaša opažanja i rezultate usporedbe...Naravno, na tržištu je čitav niz vrlo dobrih tvornički izrađenih interkonekata i na vama je da odlučite hoćete li ih kupiti ili ćete high-end interkonekt napraviti sami prema ovom članku.

Kao finalnu napomenu upozorio bi, u prvom redu diskofile, da ovaj kabel ni u kojem slučaju ne koristite za spajanje Moving Coil zvučnice i pre-pretpojačala prije RIAA ekvalizacije. Tu pravila igre navedena u ovom članku ne važe. Mnogo bolji rezultati tu se mogu postići nekim drugim konstrukcijama, npr. višežilnim NEUMANN mikrofonskim kabelima zbog ekstremno niskih izlaznih impedancija MC izvora, ali i pravilnom RC kompenzacijom ulaza. Više o tome nekom drugom prilikom.

| Home Hr | Site Map Hr | English | Contact Us |