o knjizi

akustika prostorija

zvučnici

pojačala

spojni kabeli

mjerenja

pitanja i odgovori

Links

Site Map

Q&A 1

Rješavanje problema akustike prostorije programom AcousticX, Modifikacija Scaan Morel sustava, Linkovi na software za akustiku...

Q&A 2

Konstrukcija subwoofera programom Speakershop, izračunavanje T-S parametera...

Q&A 3

Hedlund horn, razne teme sa konferencija i upiti posjetitelja...

Q&A 4

Samogradnja pojačala snage, linkovi na pretpojačala i pojačala, stalci za kablove, soft clip itd…

Q&A 5

Proračun subwoofera, podešavanje razglasnog sustava, podešavanje akustike prostorije, aktivna amplifikacija…

 

 

Evo nas u 4. broju rubrike Pitanja i odgovori". Posjetitelji site-a ovdje će naći odgovore na pitanja koja su postavili u posljednje vrijeme. Imena sam naveo samo inicijalima ali svi će svoje pitanje lako će prepoznati, iako sam ih nešto skratio… , a postavio sam i neke pohvale…

 

From: "kela" <miroslav.kelekovic@vz.tel.hr>

Date: Fri, 28 Jul 2000 10:23:37 +0200

Sve pohvale na vašu knjigu......odlična je...

puno uspjeha i dalje u Vašem radu...

Hvala Kela…

 

From: "Nino Čučić" <ncucic@public.srce.hr>

Subject: Izrada kutije

Date: Fri, 28 Jul 2000 19:54:11 +0200 Tesla - ZG

Pozdrav!

Nedavno sam odlučio prijeći sa mini linije na ozbiljniji sustav i zaključio da se to najviše isplati samogradnjom. "Složio" sam 60W pojačalo Roda Elliotta (vjerujem da ste čuli za njegove stranice www.sound.au.com) i krećem u samogradnju zvučničkih kutija Starlet g (Visaton). Koristim W200S bas, W100S srednjetonac i G20FFL kalotni visokotonac. Zanima me da li trebam upuštati rupe za zvučnike (tako da košara zvučnika bude "poravnata" sa pločom), te da li je potrebno između košare i kutije (radi se o 19 mm iverici) postaviti neki materijal koji bi osigurao zrakonepropusan spoj. Na visokotoncu je već tvornički postavljena tanka spužva. Također, zanima me kakvim bi materijalima mogao to sve dampirati, tj. filati (staklena vuna, Visaton vuna za tu namjenu, itd.) i kako rasporediti to po unutrašnjosti.

Zbog mnogo niže cijene, htio bih u skretnicu (serija sa srednjetoncem) staviti 33uF bipolarne elektrolite (+/- 5% tol.) umjesto MKT folijskih kondenzatora, ali ne znam da li se taj kompromis isplati. Uz sve ovo, prihvaćam i bilo koji drugi savjet! :-)

Unaprijed hvala,

Gospodine Nino,

Mislim da ste pravilno odlučili samogradnjom prijeći na ozbiljniji audio sustav. Vidio sam stranice o kojima govorite ali nisam čuo izrađeno pojačalo. Međutim pojačalo (!) podsjeća na čuveno pojačalo John Linsley-Hood koje je staro 20-tak godina, koje se ponovno vratilo u "modu" člankom objavljenim u rujnu 1996 u Electronics World-u. Vrlo detaljan opis i konstrukciju, kao i sve sheme, tiskane pločice, ožičenje i potrebne proračune ovog pojačala u A klasi, izuzetne muzikalnosti imaš ovdje: Main Page , a članak i ilustracije ovdje: HoodAmp.zip (643KB, TIFF images)

Od ova dva pojačala svakako bih ti prije preporučio Linsley-Hood.

Ako te interesira izuzetno kompaktno i dobro MosFet pojačalo pogledaj ovo http://perso.wanadoo.fr/jm.plantefeve/index.html Tekst je na francuskom jeziku ali na mojoj index-noj strani imaš Intertran prevoditelj pa ga možeš prevesti na bilo koji jezik. (Kopiraj link, aktiviraj Intertran prevoditelj na mojoj strani index i na dnu stranice koja se otvori zalijepi link u predviđeni okvir). Inače na francuskim web stranicama ima pravih audio čuda.

Napomenuo bih ti ovdje da je za finalnu kakvoću zvuka vrlo važna izvedba pretpojačala. Kod naših audiofila je vrlo raširen stav "kako CD playeri imaju izlazni napon do 2V pa mogu bez problema pogoniti pojačala snage…" Mogu, to je točno. Ali, kako ? Odgovor je - vrlo loše što se tiče kvalitete zvuka. Za dobar zvuk moraš izabrati dobro linijsko pretpojačalo. Evo nekih linkova:

http://www.bruker.de/~ah/diy/pre-1.eng/node2.html

http://personal.nbnet.nb.ca/fassauer/audiocircuits.html

Nažalost nisam upoznat s programom Visaton, kojeg distribuira http://www.ad-electronic.hr/akcija.htm ali mislim da se mogu s tim komponentama realizirati vrlo dobri sustavi. Preporučio bih ti da se u svemu pridržavaš uputa proizvođača. Ovdje ću samo kazati kako nije neophodno upustiti frezanjem prednju plohu kako bi zvučnik "sjeo" u razinu plohe. To se može elegantno izvesti i akustičkom oblogom prednje plohe, recimo, od filca debljine 5 mm. Dakle, akustička obloga "poravna" rubove zvučnika. Za kraj ću ponoviti, u svemu se pridržavaj uputa proizvođača, a kad zvučnik bude dovršen, analiziraj dobiveni rezultat i pokušaj ga unaprijediti. Ako nakon konstrukcije kutije budeš imao nekih problema koje ne budeš mogao riješiti uz pomoć distributera, slobodno mi se javi, pa ćemo pokušati naći neko rješenje.

 

i…m@usa.net> wrote

> Da li bih mogao (i kako) spojiti 1 sub (1 jedinica 38 cm, pasivni) na stereo pojačalo zajedno s zvučnicima.

Ako tvoj pasivni subwoofer ima dvostruku zavojnicu moglo bi se nešto učiniti...ako nema potreban je još jedan zvučnik. Za dvostruku zavojnicu obično se koristi skretnica 1. reda s vrijednosti induktiviteta u seriji oko 10 -12 mH. Naravno, potrebne su dvije zavojnice i svaka se spaja sa jednom zavojnicom bas zvučnika. Za (satelite) onda se koristi kondenzator oko 100 mikrofarada u seriju sa skretnicom satelita. Naravno, prema uporabljenim zvučnicima potrebno je odrediti točne vrijednosti.

Za tvoju informaciju induktivitet od 12 mH, motan Cul žicom promjera 2mm na tijelu valjka (visine 50mm, a promjera 25 mm) imat će otpor od 0.76 oma, a bit će potrebno 140m žice u 524 navoja u 20 slojeva, ukupne debljine 60mm. Vrlo skupo i nepraktično.

 

m_u@hotmail.com> wrote

> Kako postaviti bas-reflex zvučnike ako je poznato da se rupa nalazi sa stražnje strane? Pretpostavljam da ih ne bi bilo preporučljivo staviti uza zid.

 Jedan od mogućih načina postave zvučnika u prostoriji, opisan je na stranici

questions1.htm

,a možeš pogledati i stranicu :osnovez.htm

 

u…l@fly.srk.fer.hr

> na jednoj slici vrlo skupog hifi sistema sam vidio male "stalke" za kablove. Na istoj stranici je objašnjeno kako isti stalci imaju velik utjecaj na zvuk samog sistema jer kablovi ne leže na podu nego su u zraku (izolirani od vibracija na podu). Je li oni izoliraju kabel od vibracija poda ?

Električna energija prenosi se kroz elektromagnetsko polje u dielektriku valom. Tipičan električni prijenosni kabel je najpoznatiji konvencionalni sistem za vođenje valova i izrađen je od dva cilindrična vodiča, proizvoljnog, ali jednakog poprečnog presjeka, koji su razdvojeni dielektrikom.

Ponašanje elektromagnetskih valova na prijenosnom vodu uvjetovano je geometrijskom konfiguracijom tih granica, a ukupan efekt je vođenje valova duž vodiča. Pri tome se podrazumijeva da je tok energije uglavnom usmjeren duž voda. Iz polja vala u dielektriku prema metalnim vodičima koji tvore prijenosni sistem, također postoji neki mali tok energije. Osnovni oblik prostiranja vala na vodu je transverzalni elektromagnetski val ili TEM. Njegova propagacija na vodu se podržava uz ispunjenje dva uvjeta; prvo - treba postojati naboj koji stvara električno polje i drugo - trebaju postojati struje koje stvaraju magnetsko polje. Stvarni kabeli imaju vodiče napravljene od tvari konačne električke vodljivosti pa, transverzalni elektromagnetski val ima i malu longitudinalnu komponentu električnog polja koja je okomita na smjer propagacije.

Električno polje može se potpuno definirati s tri veličine: naponom, potencijalom i intenzitetom električnog polja. Dakle, osnovna zadaća zvučničkog kabela je dovođenje električnog polja od pojačala do zvučnika. Sve što smeta prijenosu električnog polja pogubno će djelovati na kvalitetu signala kojeg slušate. Dakle, nije riječ o vibracijama poda, nego o udaljavanju "valovoda - tj. zvučničkog kabela" od materijala koje može smetati prijenosu vala.

Ako ti je pod u sobi drveni parket na daskama, nikakva ili mala korist od "držača". Ako ti je pod armirani beton, pa zvučnički kablovi, za nesreću, prolaze bas uz čeličnu armaturu, možda bude neke koristi. Vise o tima efektima u knjizi AKUSTIKA PROSTORIJA na str. 443. ili na webu: vodovi.htm

 

z.r…@sk.tel.hr> wrote

> Koji je odnos rada lampaških pojačala i rada ljudskog uha i zašto uhu vise pašu i ugodnije zvuče THD izobličenja parnih harmonika koje proizvode lampe, a neparni harmonici koje proizvode tranzistori redovito zvuče agresivno i oštro, bez obzira i ako su ovi drugi manjeg iznosa od ovih prvih?

Nije pitanje jesu li bolja cijevna ili tranzistorska ili MOSFET pojačala. U svakoj kategoriji postoje i dobra i loša pojačala. Dobro cijevno pojačalo bolje je od lošeg tranzistorskog isto tako kako je dobro tranzistorsko bolje od lošeg cijevnog. Isto tako za hifi zvuk, mogli bi smo reci kako se cijevnim pojačalom MNOGO LAKŠE dobije dobar zvuk, ali to istovremeno ne znaci da se dobar zvuk ne može dobiti i tranzistorskim pojačalom. Osobno su mi draži poluvodiči iako nisam protiv cijevnih pojačala ni u kojem slučaju...Možda je caka sa cijevima u slijedećem: postupak pri projektiranju cijevnog pojačala pretpostavlja kako će korisnik koristiti točno određene zvučnike. To se u praksi ne događa, vec je izbor zvučnika u potpunosti određen slučajem pa će se ovisno o modulu impedancije primijenjenog zvučnika dobiti različita reprodukcija najnižih frekvencija.

Neparne harmonike imaju izražene protutaktne konfiguracije koja uslijed konstrukcijskih osobitosti poništavaju parne harmonike. Tzv. jednopolne konfiguracije ili SE (single ended) konfiguracije imaju uslijed konstrukcijskih osobitosti male iznose neparnih harmonika, ali relativno visoke iznose parnih harmonika - koja su "ugodna uhu". Neki ih nazivaju "eufonična izobličenja" što osobno smatram besmislicom jer nikakva izobličenja ne mogu biti ugodna za visoku vjernost reprodukcije. Krajnji cilj reprodukcije visoke vjernosti reprodukcije treba biti uređaj bez izobličenja, a tome su se najviše približila mnoga studijska pojačala snage sa zanemarivim tipovima svih mogućih izobličenja (neki su ih nabrojili oko 30 tipova).

 

ik..k@altbbs.fido.hr wrote

>Zanima me kakva je razlika između Single Ended i Push-Pull cjevnih pojačala?...Koje su mane a koje prednosti? Da li se može povući paralela sa klasama tranzistorskih pojačala (rekao bih A i AB?)?...

- SE tj. "jednopolna konfiguracija" je isključivo u klasi A bez obzira na tip primijenjenog aktivnog elementa.

- Cijevna pojačala ne trebaju imati izlazni trafo. Štoviše prva pojačala su i bila bez trafa i označavaju se OTL tj. Output TransformerLess.

- Damping faktor tj. faktor prigušenja je POTPUNO NEVAZAN PODATAK ako je u razumnim granicama.

- Izlazna impedancija samog izlaznog stupnja pojačala je VRLO VAZAN podatak - kao i nacin kako je postignuta.

- Izlazna konfiguracija stara ni vise, ni manje nego 40 godina i pokazala se kao jedna od najboljih. Koliko sam informiran, neki proizvođači cijenjenih pojačala koriste vrlo sličnu konfiguraciju.

- Najbolji zvuk je vrlo teško definirati, tu su ukusi različiti. Za hi-fi (s ograničenom bas ekstenzijom) cijene se SE cijevna pojačala u klasi A, a najraširenija su poluvodička u klasi AB. U studijima, za najzahtjevnije primjene (široki opseg, visoki zvučni tlakovi, najviša vjernost) AB klasa, tranzistorska; bipolarna i IGBT.

Vise o pojačalima svih tipova na adresi:

pojač.htm

 

c…@yahoo.com> wrote

>Napisao si "Damping faktor tj. faktor prigušenja je POTPUNO NEVAŽAN PODATAK ako je u razumnim granicama. Izlazna impedancija samog izlaznog stupnja pojačala je VRLO VAZAN podatak - kao i način kako je postignuta." Ispravi me ako griješim ali ne govoriš li ovdje o jednoj te istoj stvari?

Ne, to su potpuno različite stvari, osim ako pojačalo nije napravljeno bez negativne povratne reakcije. Damping faktor vrlo visoke vrijednosti obično se dobije "nabijanjem" negativne povratne reakcije (zatvorena petlja pojačala), dok je izlazna impedancija vrijednost pri otvorenoj petlji. Sposobnost davanja izlazna struja bit će to veća šta je izlazna impedancija manja. Damping faktor je potpuno nevažan podatak. Za detaljnije analizu vidi feedback.htm

 

I.B…@altbbs.fido.hr> wrote:

> Negdje je pisalo da ne možeš ćuti signal iznad 20 kHz ali da u podsvijesti osjetiš postojanje tih frekvencija...

Sluh mladih i zdravih ljudi doseže do oko 20kHz. Izloženost buci, visokim zvučnim tlakovima kao i gubitak sluha uslijed starenja (sto se naziva prezbiakuzija = staračka nagluhost) dovode do sužavanja čujnog frekvencijskog područja. Zašto, onda neki naglašavaju, prednosti elektroakustičkog sustava, ako je njegova gornja granična frekvencija iznad 20 kHz?

U elektroakustici i elektronici, pojam frekvencije ne može se promatrati "izolirano" od ostalih veličina koje opisuju neku pojavu. Spomenut ćemo ovdje (za početak) kako se visoke frekvencije (recimo iznad 15 - 20 kHz) ne mogu čuti, ali se mogu čuti EFEKTI koji iz toga proizlaze. Važno je i naglasiti da su ti efekti RAZLIČITO MANIFESTIRAJU kod različitih uređaja ili signala.

Elektroakustički sustav možemo (za potrebe ovog razmatranja) podijeliti na audio elektroniku, elektroakustičke pretvarače i izvore signala.

Audio "software" je u 90% slučajeva CD. Audio norme koje u potpunosti definiraju oblik signala na CD govore da ne postoji nikakva korisna informacija u glazbi iznad 20kHz, pa se signal, koji se zeli snimiti na CD-u filtrira tzv. "brick wall" filterom (filterom velike strmine) na frekvenciji malo iznad 20 kHz. Razlog tomu je frekvencija uzimanja uzoraka. Ako bi frekvencija audio signala koji se želi snimiti na CD bila visa od 20 kHz pri postupku digitalizacije signala (prema Nyquistovom teoremu) nastale bi velike smetnje. Drugi razlog je ušteda prostora na CD. Ako bi frekvencija audio signala bila visa, trebalo bi povisiti i frekvenciju uzimanja uzoraka. Visa frekvencija = vise uzoraka = manje prostora na disku = krace vrijeme trajanja. Problem je i u vrlo oštrom filteru kojim se ograničava širina frekvencijskog pojasa na CD; on uzrokuje značajne smetnje u prvom redu uslijed ogromnog faznog pomaka. (Sto se tiče stereo UKV (FM) signala situacija je mnogo gora jer se frekvencijski pojas jos vise ogranicava zbog. tzv. pilot tona). Sto se tiče novih oblika signala kod njih je osnovno OGRANIČAVANJE KORIŠTENE MEMORIJE za pohranu signala. Zbog toga se iz takvih signala kompleksnim algoritmima i kodiranjem eliminiraju ogromne količine informacije, kako bi za pohranu signala bili sto manji zahtjevi.(Očito je da se umjesto naglaska na kvaliteti naglasak stavlja na KVANTITETU.

Pogledamo li pretvarače u audio sustavu npr. dinamički zvučnik - očito je da pričamo o visokotonskom zvučniku. Visokotonski zvučnici (npr. kalotni)razlikuju se po materijalu izrade kao i mogućnosti reprodukcije najviše frekvencije. Bez obzira na gornju graničnu frekvenciju, svi smo se osobno uvjerili u različitost boje zvuka raznih visokotonskih zvučnika. Vise o tim efektima AKUSTIKA PROSTORIJA oko str. 300. Ovdje ćemo samo naglasiti da zvučnici koji su od tvrđih materijala i koji imaju mnogo visu g.g. frekvenciju, obično imaju rezonancije koje treba skretnicom eliminirati.

Konačno u audio elektronici najvažnije su širine frekvencijskih područja pretpojačala i pojačala snage. Ovdje moramo razumjeti pojmove:

- frekvencijski odziv

- frekvencijska širina pojasa (bandwidth)

- vrijeme porasta u mikro sekundama (rise time)

- slew rate (V / mikro sekundi)

- slew rate ograničenja

Svi ovi pojmovi su međusobno povezani. Ponavljam - frekvencija se ne može promatrati izolirano od ostalih. Bez obzira na gornju graničnu frekvenciju ulaznog signala, brza pretpojačala (što je tehnički lagan zahtjev) trebaju imati mnogostruko brza pojačala snage za eliminiranje efekta ograničenja slew rate-a pojačala snage, a to je tehnološki vrlo težak zahtjev. Dakle, rješenja sa prosječnim pojačalima snage trebala bi biti usmjerena na ograničavanje frekvencijskog opsega pretpojačala za kvalitetan rad i zvuk. To mnoge firme dobro znaju pa rade prosječna pojačala i "spora"predpojačala, kojima se postigne mnogo bolji zvuk nego ekstremno brzim predpojačalom i "sporim" pojačalom. Dakle, na pitanje s početka, možemo odgovoriti - iako se visoke frekvencije ne mogu ćuti, pojačala snage moraju imati izuzetno široko frekvencijsko područje kako bi se signali pretpojačala reproducirali bez slew rate ograničenja. Dakle, ne osjećaju se efekti samo u podsvijesti nego su itekako važni za vrhunsku reprodukciju. Daljnjim širenjem frekvencijskog opsega ulaznog signala stvaraju se uvjeti koje je pri konstrukciji uređaja vrlo teško zadovoljiti, a da bi se postigla visoka kvaliteta reprodukcije.

Nešto vise o tome možete pročitati u knjizi AKUSTIKA PROSTORIJA na str.406., kao i na adresama:

faza.htm listen.htm pojač.htm

 

I..c@altbbs.fido.hr> wrote

> Sto je uopce "soft clip" i na kojem principu radi ?

Telegramsko objašnjenje: radi na principu eliminiranja neparnih harmonika tj. "zaobljavanja odrezanog" valnog oblika. Nešto slično opisano je u knjizi AKUSTIKA PROSTORIJA na str. 378 kao i na siteu pojač.htm

 

I..c@altbbs.fido.hr

> mene bi jako zanimao sklop za "zaobljavanje" odrezanog valnog oblika, odnosno uklanjanje viših harmonika, pogotovo ako amplituda ostaje ista, a kvaliteta zvuka je u nekim granicama "prihvatljivosti". Pa, ako može malo više pojašnjenja i eventualno shema?

 Evo kratkog objašnjenja i adrese gdje ćeš naći nekoliko takvih sklopova ugrađenih u pojačala. Za tranzistor se pretpostavlja da je struju pojačava linearno. U praksi to je aproksimacija do točke u kojoj tranzistor ulazi u zasićenje - saturaciju. Nakon ulaska u saturaciju veća ulazna struja neće rezultirati većom izlaznom strujom. Međutim , još gora pojava je ta što se prestankom toka struje koja je izazvala zasićenje, izlazna struja neće momentalno pasti na nulu, nego nakon nekog vremena. U pojačalima snage to izaziva vrlo velika izobličenja. Mehanizmi tih izobličenja generiraju ogromnu količinu visokofrekvencijskih komponenti u izlaznom spektru koje ne postoje u ulaznom signalu. Jedan od načina da se ova pojava izbjegne je sklop koji ne dozvoljava pojačalu da uđe u zasićenje. To se može izvesti na više načina - jedan od njih je limitiranje signala. U najjednostavnijem obliku sklop se sastoji od tri diode i kondenzatora u svakoj polovini diferencijalnog ulaznog stupnja i što je zanimljivo ... radi ! Neke tvrtke Denon, NAD ili Technics imaju ugrađen ovaj ili sličan sklop, a nazivaju ga raznim zvučnim imenima. Više shema sa soft clippingom možeš vidjeti npr. na: http://margo.student.utwente.nl/el

Vrlo dobar i pouzdan indikator zvučne kvalitete svakog pojačala snage je njegovo ponašanje pri odrezivanju visokofrekvencijskih vrhova. Dok pojačalo odrezuje, neki od njegovih aktivnih elemenata (izlazni i pobudni tranzistori) nalaze se u zasićenju. U tome trenutku na poluvodičkim spojevima zbog velikih struja dolazi do relativno velikog naboja. U trenutku prestanka stanja koje je izazvalo ulazak u zasićenje, ne dolazi do izlaska tranzistora iz zasićenja. Prvo je potrebno neutralizirati spomenuti naboj. U cilju minimiziranja vremena izlaska iz zasićenja nikada se ne smije dozvoliti pobudnim i izlaznim tranzistorima ulazak u zasićenje. Međutim, većina projektanata dozvoljava ulazak pobudnih i izlaznih tranzistora u zasićenje jer se tako može povećati izlazna snaga. Dobro projektirano pojačalo dopušta ulazak u zasićenje samo drugom stupnju pojačala s primijenjenim tranzistorom za mali signal, koji u zasićenju akumulira relativno mali naboj, a koji se vrlo lako i ekstremno brzo neutralizira. Jedno od pojačala konstruirano na tim principima je i tzv. LOW TIM pojačalo o kojemu smo već dosta pisali.

| Home Hr | Site Map Hr | English | Contact Us |